Protivnik Bosne u finalu, ekipa Emerson Varezea je igrala deseto uzastopno finale i očekivali su šestu titulu. Italijani su imali podršku preko 6 hiljada navijača u dvorani u Grenobleu, ali ni to im nije bilo dovoljno protiv motivisanog protivnika.
Sredinom drugog poluvremena, u igru je ušao i jedan od najboljih italijanskih igrača svih vremena, centar Dino Menegin, kada su Italijani videli da bi mogli izgubiti utakmicu od "nepoznatog" protivnika.
Ipak ni njegovih deset poena s klupe nije bilo dovoljno, jer sa druge strane dominirao je Žarko Varajić sa 45 poena, postavivši rekord finala Kupa šampiona i Eurolige, koji ni do danas nije oboren.
Mirza Delibašić je ubacio 30 poena, Ratko Radovanović koji je igrao pod temperaturom je dodao 10, a Bosna je slavila rezultatom 96:93.
Igrači Bosne u Sarajevo su se vratili 6. aprila, na Dan grada Sarajeva, a na aerodromu ih je dočekalo 15 hiljada navijača. "Studenti" su nakon toga špalirom ispraćeni do dvorane Skenderija, gdje se održavala svečana sednica Gradske skupštine i 3 hiljade prisutnih je ovacijama pozdravilo šampione Evrope.
Danas je Bosna daleko od nekadašnjeg sjaja i nakon niza teških godina pokušava se izdići i vratiti na put stare slave.